Slavna pjesma "Knockin`on Heaven`s Door" slavi pola vijeka: Kako su Bob i Bili zakucali na vrata raja
Jedna od najpoznatijih pjesma Boba Dilana i jedna od najpoznatijih rok pjesama uopšte, čuvena "Knockin`on Heaven`s Door, izašla je prvi put u javnost prije 50 godina, 13. jula 1973. godine, a pola vijeka kasnije nosi status bezvremenog klasika.
Originalno je napisana kao dio muzike za kultni vestern film "Pet Garet i Bili Kid" (kod nas prevođen i kao "Bivši prijatelj Kid"), čuvenog režisera Sema Pekinpoa iz 1973. godine, u kojem je i sam Dilan ostvario upečatljivu ulogu lika pod imenom Alijas. Muzika je izašla kao Dilanov 19. studijski album u karijeri, uglavnom sastavljen od instrumentala, dok je pomenuti singl objavljen dva mjeseca nakon premijere postao svjetski hit, dostigavši top 10 u nekoliko zemalja. Pjesma je počela vlastiti život u kojem će tokom pet decenija prerasti značaj albuma i filma, postavši jedna od ključnih numera Dilanovog opusa i pop kulture generalno. Sama numera mogla je da se tumači na dva načina, kao jednostavna priča na temu čovjeka i njegove duhovnosti, dok stiže na kraj njegovog zemaljskog puta, nakon čega se prepušta vječnosti, ali i kao bukvalni stihovi koji slikaju scenu iz filma.
U toj legendarnoj sceni pomoćnik šerifa Kulen Bejker, u tumačenju vestern veterana Slima Pikensa, nakon što pomažući Patu Garetu u obračunu sa Bilijem bude teško ranjen, krvav se otetura na obalu rijeke, gdje se posljednjim dahom oprašta od svoje supruge, koju zove Mama (Keti Jurado), posmatrajući sumrak koji se spušta na rijeku. Pjesma za film snimana je po starom običaju, direktno tako što bend svira ispred velikog platna na kojem se emituje film, a članovi benda, koji su činili velikani poput gitariste Rodžera Mekgvina, bubnjara Džima Keltnera i basiste Terija Pola su u prvi put tada čuli stihove i gledali film, tako da su mnogi završili snimanje sa suzama u očima.
Čuveni Rudi Vurlicer, scenarista filma, istakao je kasnije da nije mogao da se ne divi načinu na koji je Dilan napisao pjesmu za nekoliko minuta.
- Bob je napisao muziku za film u Meksiko Sitiju, ali prije toga jedne noći kada smo se vraćali u Durango iz Meksiko Sitija rekao je da želi da napiše nešto za scenu smrti Slima Pikensa, koja je trebalo da bude snimljena sljedećeg dana. Našarao je nešto na avionu i pokazivao mi to red po red i kada smo izašli iz aviona, eto ga "Knockin`on Heaven`s Door", rekao je Vurlicer. Scenarista je dodao da je sam Dilan tražio da bude uključen u stvaranje filma, jer je sebe vidio kao Bilija Kida u 20. vijeku.
- Kada je Dilan čuo da je u pripremi film o Biliju Kidu, došao je da me vidi želeći da zna da li postoji način da on bude dio toga. Rekao je da je bio Bili Kid u prošlom životu. Nakon što sam napisao dio za njega, odletjeli smo u Durango da bi on mogao upoznati Sema. Došetali smo do njegove kuće nakon večere gdje je Sam pio sam u svojoj spavaćoj sobi i zurio u sebe u ogledalu. Okrenuo se Dilanu i rekao: "I ja sam veliki obožavalac Rodžera Milera. Nema puno koristi od vaših stvari" - naveo je Vurlicer.
Ipak, nezainteresovanost "krvavog" Sema pretvara se u obožavanje nakon što je Dilanu dao priliku da otpjeva "Bili", jer, po riječima glumca Džejmsa Koburna, režiser poznat po sklonosti alkoholu, teškoj naravi i filmskom nasilju nije imao pojma ko je Dilan u stvari.
- Pekinpo jednostavno nije imao pojma ko je Dilan, ali kada sam ga nagovorio da ga posluša kako uz gitaru izvodi pjesmu "Bili", bio je kupljen nakon prvog slušanja, toliko da je odlučio da Dilanu ponudi i sporednu ulogu u filmu - rekao je Koburn.
Film i album sa muzikom po izlasku nisu dočekani sa oduševljenjem kritike, ali su postepeno širili svoj kult i danas se smatraju klasicima u svojoj umjetničkoj formi. Preciznije, pjesma "Knockin`on Heaven`s Door" je postala živi spomenik rok muzike i jedna od Dilanovih pjesama s najviše obrada, a vjerovatno i jedna od najobrađenijih pjesama svih vremena. Filmska stranica "imdb" broji 78 filmova i televizijskih serija u kojima se pjesma koristi za soundtrak, a svako ko je držao gitaru u rukama svirao je ovu pjesmu.
Pjesma je krajnje jednostavna, a opet upečatljiva, sa svoja tri akorda, dok škrti tekst ("Mama mogu da čujem tu grmljavinu, kako odjekuje sa božije daleke obale, mogu da je čujem kako zove moju dušu, Osjećam da kucam na vrata raja") savršeno hvata emociju, koju je autor želio dočarati.
Erik Klepton je nedugo poslije originalne verzije odsvirao obradu i kroz cijelu karijeru joj se vraćao. "Guns N' Roses" svoju verziju su počeli da izvode krajem osamdesetih, na svojim koncertima. Pošto je publika dobro prihvatila obradu, našla se i kao studijski snimak na albumu "Use Your Illusions 2", a tom odlukom pjesma je došla do novih muzičkih fanova. Manje poznata u odnosu na ove dva, ali i možda više emotivna, je obrada kantautora Vorena Zivona, na njegovom albumu "The Njind" iz 2003. godine. Kad ju je snimao, Zivon je već bio u poodmakloj fazi raka pluća i preminuo je prije izlaska albuma, ništa manje nisu impresivne verzije Rendija Kraforda, Rodžera Voters, Toma Petija ili benda "Deni & Dast". Britanska pop pjevačica Gabrijela je semplovala čuvenih hit u pjesmi "Rise", a Dilanu se toliko pjesma dopala da je dozvolio da koristi sempl i odrekao se daljih novčanih dobitaka.
Muzički magazin "Roling ston" je u svom izboru 500 najboljih pjesama svih vremena ovaj klasik stavio na 192. mjesto, ali bilo koja pohvala ili uspjeh ostaju u sjeni činjenice da postoji vrlo malo ljudi na planeti koji neće pozitivno reagovati kad čuju prepoznatljive akorde na gitari i stihove o umirućem revolverašu koji osjeća da kuca na vrata raja.
Film
Pekinpov film spada u podžanr revizionističkog vesterna i govori o ostarjelom banditu i revolverašu Petu Garetu, kojeg je grupa bogatih stočarskih barona iz Novog Meksika unajmila kao šerifa da eliminiše njegovog starog prijatelja Bilija Kida.
U filmu glume Džejms Koburn, Kris Kristoferson, Ričard Dažkel, Keti Jurado, Bari Salivan, Slim Pikens i Bob Slim. Sniman je na lokaciji u Durangu, Meksiko i bio je poznat po borbama iza scene između Pekinpoa i studija "MGM". Ubrzo nakon završetka film je oduzet režiseru i značajno remontiran, što je rezultovalo skraćenom verzijom koja je puštena u bioskope i koju su glumci i članovi ekipe uglavnom odbacili. Pekinpova verzija objavljena je na videu 1988. godine, što je dovelo do ponovne procjene, a mnogi kritičari su je hvalili kao potcijenjeni klasik i jedan od najboljih filmova tog doba.
Glas Srpske
Originalno je napisana kao dio muzike za kultni vestern film "Pet Garet i Bili Kid" (kod nas prevođen i kao "Bivši prijatelj Kid"), čuvenog režisera Sema Pekinpoa iz 1973. godine, u kojem je i sam Dilan ostvario upečatljivu ulogu lika pod imenom Alijas. Muzika je izašla kao Dilanov 19. studijski album u karijeri, uglavnom sastavljen od instrumentala, dok je pomenuti singl objavljen dva mjeseca nakon premijere postao svjetski hit, dostigavši top 10 u nekoliko zemalja. Pjesma je počela vlastiti život u kojem će tokom pet decenija prerasti značaj albuma i filma, postavši jedna od ključnih numera Dilanovog opusa i pop kulture generalno. Sama numera mogla je da se tumači na dva načina, kao jednostavna priča na temu čovjeka i njegove duhovnosti, dok stiže na kraj njegovog zemaljskog puta, nakon čega se prepušta vječnosti, ali i kao bukvalni stihovi koji slikaju scenu iz filma.
U toj legendarnoj sceni pomoćnik šerifa Kulen Bejker, u tumačenju vestern veterana Slima Pikensa, nakon što pomažući Patu Garetu u obračunu sa Bilijem bude teško ranjen, krvav se otetura na obalu rijeke, gdje se posljednjim dahom oprašta od svoje supruge, koju zove Mama (Keti Jurado), posmatrajući sumrak koji se spušta na rijeku. Pjesma za film snimana je po starom običaju, direktno tako što bend svira ispred velikog platna na kojem se emituje film, a članovi benda, koji su činili velikani poput gitariste Rodžera Mekgvina, bubnjara Džima Keltnera i basiste Terija Pola su u prvi put tada čuli stihove i gledali film, tako da su mnogi završili snimanje sa suzama u očima.
Čuveni Rudi Vurlicer, scenarista filma, istakao je kasnije da nije mogao da se ne divi načinu na koji je Dilan napisao pjesmu za nekoliko minuta.
- Bob je napisao muziku za film u Meksiko Sitiju, ali prije toga jedne noći kada smo se vraćali u Durango iz Meksiko Sitija rekao je da želi da napiše nešto za scenu smrti Slima Pikensa, koja je trebalo da bude snimljena sljedećeg dana. Našarao je nešto na avionu i pokazivao mi to red po red i kada smo izašli iz aviona, eto ga "Knockin`on Heaven`s Door", rekao je Vurlicer. Scenarista je dodao da je sam Dilan tražio da bude uključen u stvaranje filma, jer je sebe vidio kao Bilija Kida u 20. vijeku.
- Kada je Dilan čuo da je u pripremi film o Biliju Kidu, došao je da me vidi želeći da zna da li postoji način da on bude dio toga. Rekao je da je bio Bili Kid u prošlom životu. Nakon što sam napisao dio za njega, odletjeli smo u Durango da bi on mogao upoznati Sema. Došetali smo do njegove kuće nakon večere gdje je Sam pio sam u svojoj spavaćoj sobi i zurio u sebe u ogledalu. Okrenuo se Dilanu i rekao: "I ja sam veliki obožavalac Rodžera Milera. Nema puno koristi od vaših stvari" - naveo je Vurlicer.
Ipak, nezainteresovanost "krvavog" Sema pretvara se u obožavanje nakon što je Dilanu dao priliku da otpjeva "Bili", jer, po riječima glumca Džejmsa Koburna, režiser poznat po sklonosti alkoholu, teškoj naravi i filmskom nasilju nije imao pojma ko je Dilan u stvari.
- Pekinpo jednostavno nije imao pojma ko je Dilan, ali kada sam ga nagovorio da ga posluša kako uz gitaru izvodi pjesmu "Bili", bio je kupljen nakon prvog slušanja, toliko da je odlučio da Dilanu ponudi i sporednu ulogu u filmu - rekao je Koburn.
Film i album sa muzikom po izlasku nisu dočekani sa oduševljenjem kritike, ali su postepeno širili svoj kult i danas se smatraju klasicima u svojoj umjetničkoj formi. Preciznije, pjesma "Knockin`on Heaven`s Door" je postala živi spomenik rok muzike i jedna od Dilanovih pjesama s najviše obrada, a vjerovatno i jedna od najobrađenijih pjesama svih vremena. Filmska stranica "imdb" broji 78 filmova i televizijskih serija u kojima se pjesma koristi za soundtrak, a svako ko je držao gitaru u rukama svirao je ovu pjesmu.
Pjesma je krajnje jednostavna, a opet upečatljiva, sa svoja tri akorda, dok škrti tekst ("Mama mogu da čujem tu grmljavinu, kako odjekuje sa božije daleke obale, mogu da je čujem kako zove moju dušu, Osjećam da kucam na vrata raja") savršeno hvata emociju, koju je autor želio dočarati.
Erik Klepton je nedugo poslije originalne verzije odsvirao obradu i kroz cijelu karijeru joj se vraćao. "Guns N' Roses" svoju verziju su počeli da izvode krajem osamdesetih, na svojim koncertima. Pošto je publika dobro prihvatila obradu, našla se i kao studijski snimak na albumu "Use Your Illusions 2", a tom odlukom pjesma je došla do novih muzičkih fanova. Manje poznata u odnosu na ove dva, ali i možda više emotivna, je obrada kantautora Vorena Zivona, na njegovom albumu "The Njind" iz 2003. godine. Kad ju je snimao, Zivon je već bio u poodmakloj fazi raka pluća i preminuo je prije izlaska albuma, ništa manje nisu impresivne verzije Rendija Kraforda, Rodžera Voters, Toma Petija ili benda "Deni & Dast". Britanska pop pjevačica Gabrijela je semplovala čuvenih hit u pjesmi "Rise", a Dilanu se toliko pjesma dopala da je dozvolio da koristi sempl i odrekao se daljih novčanih dobitaka.
Muzički magazin "Roling ston" je u svom izboru 500 najboljih pjesama svih vremena ovaj klasik stavio na 192. mjesto, ali bilo koja pohvala ili uspjeh ostaju u sjeni činjenice da postoji vrlo malo ljudi na planeti koji neće pozitivno reagovati kad čuju prepoznatljive akorde na gitari i stihove o umirućem revolverašu koji osjeća da kuca na vrata raja.
Film
Pekinpov film spada u podžanr revizionističkog vesterna i govori o ostarjelom banditu i revolverašu Petu Garetu, kojeg je grupa bogatih stočarskih barona iz Novog Meksika unajmila kao šerifa da eliminiše njegovog starog prijatelja Bilija Kida.
U filmu glume Džejms Koburn, Kris Kristoferson, Ričard Dažkel, Keti Jurado, Bari Salivan, Slim Pikens i Bob Slim. Sniman je na lokaciji u Durangu, Meksiko i bio je poznat po borbama iza scene između Pekinpoa i studija "MGM". Ubrzo nakon završetka film je oduzet režiseru i značajno remontiran, što je rezultovalo skraćenom verzijom koja je puštena u bioskope i koju su glumci i članovi ekipe uglavnom odbacili. Pekinpova verzija objavljena je na videu 1988. godine, što je dovelo do ponovne procjene, a mnogi kritičari su je hvalili kao potcijenjeni klasik i jedan od najboljih filmova tog doba.
Glas Srpske
